Tenzin Gyatso - četrnaesti je po redu tibetanski duhovni i svjetovni vođa. Tenzin Gyatso peti je od šesnastero djece u poljoprivrednoj obitelji na Tibetu u pokrajini Amdo. Sa dvije godine proglašen je kao Tulku  trinaestog Dalai Lame. Studenoga 1950., 17. studenoga 1950., s petnaest godina, proglašen je čelnikom Tibeta i najvažnijim političkim upraviteljem, u vrijeme kada se Tibet suočavao s nasilnom okupacijom Narodne Republike Kine. Tenzin Gyatso je Tibet napustio 1959. godine i sklonio se u Indiju nakon neuspjeha Tibetskog pokreta otpora gdje pokušava uspostaviti centralnu tibetsku vladu  ujedno tražeći načina kako sačuvati tibetsku kulturu i prosvjetu. Karizmatični i priznati javni govornik, Tenzin Gyatso je prvi Dalaj Lama koji je otputovao na Zapad gdje je nastojao upoznati svijet s budizmom i promovirati koncept univerzalne odgovornosti, etike i međureligijske komunikacije.1989. godine dobiva Nobelovu nagradu za mir za svoj nenasilni otpor kineskoj okupaciji.

Hellen Keller

Helen Adams Keller( 1880- 1968) je bila američka književnica i aktivistica. Rodila se u časničkoj obitelji.Otac Arthur H. Keller je bio bivši časnik južnjačke vojske, a mati Kate Adams Keller je bila svojta slavnog južnjačkog generala Roberta Edwarda Leeja. Od djetinjstva je bila  slijepa i gluha. Nakon mnogo vremena uspjela je naučiti sporazumijevati se s okolinom te završiti školu.Naučila je nekoliko stranih jezika, a u učenju je iskazala izvanredan smisao za književni i znanstveni rad. Doktorat iz filozofije obranila je na Radcliffe Colledgeu. Zbog toga je postala jednom od najpopularnijih ikona američke popularne kulture i simbol invalida. Kasnije je djelovala kao socijalna radnica. Neka poznata dijela od nje su: Priča mojeg života, Iz tmine, Dnevniik Hellen keller.

Sljedeća osobina im je kožni zalistak smješten uz stražnji dio glave (okcipitalni zalistak). Te zaliske životinja širi kako bi izgledala veća. Time bi trebali zastrašiti potencijalne predatore.
Karakteristični su im i različite krijeste. To su izrasline koje svojim oblikom potsjećaju na češalj, a pojavljuju se na leđima, trbuhu i grlu. Krijesta na leđima može biti različita. To mogu biti čunjaste ljuske, bodlje ili leđno "jedro" koje potsjeća na leđnu peraju, kao kod vrste Chamaeleo cristatus. Značajne odlike koje se koriste za razlikovanje su trbušna i grlena krijesta.
Slijedeća osobina im je "šljem" na glavi. Može biti visok i do 8 cm. Glavna funkcija mu je promjena siluete do mjere da ga se ne prepoznaje kao kameleona.
Kao što su im različite navedene odlike, razlikuju se i veličinom tijela, pri čemu su mužjaci obično veći. Najveći je Furcifer oustalet koji može doseći ukupnu dužinu od oko 68 cm, dok je Brookesia minima najmanji kameleon, dug je samo 3,5 cm.
Čitava građa tijela pravih kameleona prilagođena je životu na drveću, iako neke vrste žive gotovo isključivo na tlu. Oblikom tijela često imitiraju razne oblike biljki. Pravi kameleoni često izgledom liče na list, terestrični na staro drvo ili opalo lišće. Stopala su im se preoblikovala u kliješta kojima uspijevaju čvrsto obuhvatiti svaku granu. Neke vrste imaju dodatno još i kandže što omogućuje još sigurnije hvatanje. Stopala su posebno građena: svako stopalo ima pet prstiju, ali su po dva odnosno tri sraštena, tako da pretstavljaju dva kraka kliješta. Podrška kretanju po drveću je i rep prilagođen prihvaćanju za granu, a imaju ga samo pravi kameleoni. Važnost repa vidljiv je i po tome, što su izgubili sposobnost ostalih guštera da odbace rep i regeneriraju ga (autotomija). Za razliku od kameleona koji žive na drveću, kod terestričnih rep nije značajan. Služi samo za naslanjanje.
Kao posebnost treba spomenuti, da u slučaju pada sa stabla napušu pluća i time "omekšaju" pad.

Oči: Uz ostale posebnosti, oči kameleona su vrlo tipične. Smatra ih se vrlo razvijenim i puno su bolje od ljudskih. Rožnicu i druge dijelove oka prekriva ljuskasti kapak dijelom srašten s očnom jabučicom. Nizom prilagodbi vid kameleona je izuzetno izoštren, a jedino oni mogu pokretati svako oko zasebno. Oči su smeštene tako, da se vidna polja ne preklapaju u jednu sliku, nego nastaju dvije slike. Danas se još ne zna kako životinja obrađuje te dvije slike. Neobična pokretljivost očiju osigurana je kompleksnim mišićnim aparatom. Zbog ispupčenosti očiju iz glave, ukupno vidno polje kameleona je 342°, dakle samo 18° im je u "mrtvom kutu", što je samo jedan dio leđa.
Uobičajeno korištenje očiju slijedi čvrsi uzorak, i jednak je kod svih vrsta kameleona: